Hrvatska i Švicarska kroz godine su izgradile poseban rukometni odnos, isprepleten pobjedama, emocijama i povijesnim trenucima. U dosadašnjih deset međusobnih susreta hrvatska reprezentacija slavila je čak devet puta, što dovoljno govori o tradiciji koja je dugo bila jednosmjerna. Sve do nedavno, Švicarska je bila jedna od rijetkih reprezentacija koja nikada nije uspjela pobijediti Hrvatsku, što je bio podatak vrijedan pamćenja i svojevrsni raritet na europskoj rukometnoj sceni.
Taj niz prekinut je prije nešto više od dva mjeseca u prijateljskom susretu u Kriensu kraj Luzerna, kada su Švicarci slavili s 30:28. Iako je riječ o pripremnoj utakmici, poraz je imao simboličku težinu jer je srušio statistiku koja je godinama odolijevala. Posebno ako se zna da je Švicarska kroz povijest znala pobjeđivati i najveće rukometne sile poput Francuske, Danske ili Švedske, ali protiv Hrvatske to nije uspijevala.
Ipak, bez obzira na sve međusobne dvoboje, jedan susret zauvijek stoji iznad svih ostalih. Bio je to prvi međusobni okršaj na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, utakmica koja je ušla u legendu hrvatskog sporta. Hrvatska je tada na poluvremenu gubila dva pogotka razlike, a sredinom drugog dijela čak šest, no uslijedio je povratak koji je obilježio cijelu jednu sportsku generaciju. Pobjeda 23:22 bila je uvod u olimpijsko zlato i početak jedne velike rukometne priče koja traje i danas.
Upravo zato Švicarska u hrvatskoj rukometnoj povijesti ima posebno mjesto, no današnji kontekst traži hladnu glavu i punu ozbiljnost. Nastupi Švicaraca na aktualnom Europskom prvenstvu jasno pokazuju da se radi o reprezentaciji koja je znatno napredovala i koja više ne pristaje na ulogu autsajdera. Tradicija je na hrvatskoj strani, ali posljednji rezultati upozoravaju da se ovoga puta neće igrati na sjećanja.
