Sve je mirisalo na još jednu rukometnu noć u kojoj se ne računa umor, nego samo živci. Dok su sekunde curile, a svaka lopta postajala teža od prethodne, bilo je jasno da će presuditi jedan potez, jedna odluka i jedna obrana. Hrvatska je u takvom okruženju ponovno pokazala da joj je najjače oružje karakter, a nagrada je stigla u obliku medalje koja se pamti.
Hrvatska muška seniorska rukometna reprezentacija pobijedila je Island 34:33 u utakmici za treće mjesto i osvojila četvrtu broncu na europskim prvenstvima. Bio je to još jedan herojски nastup u kojem su naši rukometaši cijelo vrijeme držali glavu iznad vode, čak i kada se činilo da se valovi podižu previsoko. Završnica je bila kaotična i na rubu pucanja, ali Hrvatska je izdržala i zasluženo se popela na postolje.
Izbornik Dagur Sigurdsson uoči utakmice morao je reagirati zbog zdravstvenih problema u momčadi. Trbušna viroza iscrpila je Dominika Kuzmanovića pa je u sastav umjesto njega ušao Dino Slavić, što je bila jedina promjena na hrvatskoj strani. Island je također imao izostanak jer zbog sličnih razloga nije nastupio Teitur Orn Einarsson, a priliku je dobio Sigvaldi Gudjonsson.
Hrvatska je krenula s Matejem Mandićem na vratima, a početna postava dobila je odmah potvrdu da može nametnuti ritam. Obrane su bile agresivne, pogodaka u prvih nekoliko minuta malo, i do gola se dolazilo uz veliki napor. Ipak, naši su vrlo brzo uhvatili kontrolu, otišli na dva razlike, a onda nastavili graditi prednost kroz čvrstu obranu 5-1 u kojoj je Marko Mamić radio velike probleme islandskoj organizaciji.
Ključ prvog dijela bio je hrvatski napad koji je igrao sigurno, brzo i dovoljno raznovrsno da Island ne uhvati isti trag. U 13. minuti Hrvatska je već bila na 8:4 i natjerala suparnika na prvu minutu predaha, a Tin Lučin odigrao je razdoblje koje je nosilo cijelu momčad. U 18. minuti prednost je narasla na 12:6, a dojam je bio još snažniji jer je Island u tom periodu vrlo malo zabijao iz igre. Tek u završnici poluvremena Island se podigao, napravio seriju i spustio zaostatak, ali Hrvatska je na odmor otišla s plus tri, 17:14.
Nastavak je donio promjene obrana i taktičko nadmudrivanje, ali i trenutke u kojima je Hrvatska ponovno izgledala kao momčad koja zna što želi. Islanđani su pokušavali s 3-3, vraćali se u 6-0, tražili energiju kroz brže napade, no Hrvatska je odgovarala mirno. Dodatni impuls stigao je u 37. minuti kada je Viggo Kristijansson dobio izravni crveni karton, a naši su to iskoristili da odu na pet razlike. U jednom trenutku Sigurdsson je posegnuo i za igrom sedam na šest, a potez je odmah vratio prednost i pokazao da Hrvatska taj dvoboj vodi i glavom, ne samo snagom.
U posljednjih 15 minuta Hrvatska je ušla s pet golova viška i činilo se da sve ide prema mirnijoj završnici, ali rukomet rijetko nudi takvu utjehu. U 52. minuti bilo je 29:23, no Island je krenuo na sve ili ništa i utakmica se pretvorila u nervoznu borbu za svaki posjed. Propustili smo prilike koje su mogle ranije zatvoriti priču, a Island je kažnjavao i stalno se vraćao na rub. Dodatni problem bio je izlazak Davida Mandića kojem je ukazana pomoć zbog ozljede arkade, no ni to nije slomilo momčad.
Zadnja minuta bila je sažetak cijelog prvenstva, napeta, glasna i na rubu pucanja. Hrvatska je ušla s 33:32, Sigurdsson je zvao minutu predaha, a trebalo je pronaći jedan čist put do mreže. Pogodak Filipa Glavaša preko “mrtvog kuta” donio je potrebnu razliku i otvorio vrata bronci, dok je Island u preostalih osam sekundi samo ublažio poraz. Konačnih 34:33 bilo je dovoljno da se napiše još jedna medalja u hrvatskoj rukometnoj priči.
Tin Lučin odigrao je utakmicu za pamćenje i proglašen je igračem susreta, uz devet pogodaka i čak devet asistencija. Veron Načinović dodao je šest, kapetan Ivan Martinović pet, a Hrvatska je na kraju izdržala i pobijedila. Kod Islanda se istaknuo Omar Ingi Magnusson s 12 pogodaka, ali ni njegova savršena realizacija nije bila dovoljna. Hrvatska je tako stigla do četvrte bronce na europskim prvenstvima, nakon Portugala 1994., Srbije 2012. i Poljske 2016., sada i s turnira 2026. u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj.
